P(e)C(e)B(e) – alternativna povijest elektronike
P(e)C(e)B(e) – alternativna povijest elektronike
Radiona.org i Tehnički muzej Nikola Tesla pozivaju na otvorenje izložbe „P(e)C(e)B(e) – alternativna povijest elektronike“ koja se otvara u petak, 12. prosinca s početkom u 19 h u Tehničkom muzeju Nikola Tesla.
Izložba ostaje otvorena do 2. siječnja 2026. Radno vrijeme: utorak – petak 12-19 h, subota – nedjelja 09 – 13 h, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno.
Strojevi me vrlo često iznenađuju.
– Alan Turing
Elektronika je danas svakodnevna, nevidljiva i podrazumijevana. No njena je povijest stara nešto više od sto godina, slojevita i neraskidivo vezana uz male komade bakra, staklenog epoksida i lemljenih spojeva. Izložba Povijest elektronike: P(e)C(e)B(e) vraća fokus na ono što se u uređajima najčešće skriva: tiskane pločice (PCB – printed circuit board) kao fizičku infrastrukturu električnih i računalnih sustava, ali i kao kulturni artefakt otvorenog hardvera.
P(e)C(e)B(e), kako ljudi koji se bave elektronikom vole izgovarati ime pločice, od svoje pojave intrigira ne samo elektroničare, već i hakere/makere/dizajnere otvorenog hardvera. U svijetu otvorenog hardvera hijerarhije se ne podrazumijevaju: znanje cirkulira poput struje, prelazi iz ruke u ruku, iz laboratorija u garažu, iz tutorijala u zajednicu. Korisnici postaju stvaratelji, a stvaratelji postaju održavatelji kolektivnog znanja.
Hakiranje hardvera, ponovna upotreba i DIY (do-it-yourself) pristupi mijenjaju naš odnos prema elektronici: od zatvorene, hermetičke sive kutije prema živom, modularnom i transformativnom objektu koji se rastavlja, modificira i ponovno spaja. I ponovno reinterpretira.
Elektronički sklopovi na ovoj se izložbi promatraju kao tehno-tijela. Pločica postaje tkivo, vodovi su krvotok i živčani sustav, komponente su organi, memorijski moduli su čuvari iskustava. Kroz ovu metaforu izložba istražuje kako su elementi elektronike postali metonimija za tehno društvo — društvo čiji identitet nije fiksan, već preoblikovan, (pre)lemljen, pregovaran i hakiran.
P(e)C(e)B(e) izrađuje se u slojevima. Stoga, ovakav ‘alternativni’ pogled na povijest elektronike – kao materijalni i društveni fenomen – otvara prostor za sagledavanje tiskane pločice kroz više vremenskih, tehnoloških i kulturnih slojeva. Prvi ‘sloj’ izložbe posvećen je mikroarheologiji elektroničkih sklopova. Rani tranzistori, integrirani krugovi, ručno žičane prototipne pločice i primjerci iz 1960-ih i 1970-ih ovdje se čitaju kao „matični čvorovi“ iz kojih je izrasla suvremena digitalna infrastruktura. Umjesto linearne kronologije, izložba prikazuje fragmente materijalne kulture elektronike – tragove ljudskog rada, improvizacije, inženjerske ingenioznosti i promjena u tehnološkim paradigmama. P(e)C(e)B(e) se pojavljuje kao tihi svjedok epohalnih pomaka u elektronici i inženjerstvu: put od krupnih, rukom izrađenih sklopova prema sve tanjim, sve bržim i sve manje vidljivim organiziranim strukturama.
Drugi sloj bavi se otvorenim dizajnom i etikom otvorenog hardvera. Unikatne pločice, prototipovi s iscrtanim tragovima, popravci zabilježeni komadićima izolirke ili dacktejpa i hakerske intervencije na komercijalnim uređajima prikazuju estetiku privremenosti, improvizacije i učenja kroz grešku. U kulturi otvorenog dizajna P(e)C(e)B(e) nije fiksna „gotova stvar“, nego proces koji se stalno nadopunjuje. Transparentnost je osnovni princip: svatko može vidjeti kako je pločica napravljena, razumjeti njezine putanje i po potrebi ih modificirati. Time se brišu granice između profesionalnih inženjera i entuzijasta, između laboratorija i garaže, između teorije i prakse.
Treći sloj posvećen je eksperimentiranju – DIY pločicama, glitch metodama, circuit bendingu i poetskim intervencijama u svakodnevnu elektroniku. U ovom dijelu izložbe elektronika prestaje biti alat i postaje medij kreativnog izražavanja. Modificirane igračke, ručno jetkane pločice, improvizirani instrumenti i neobični elektronički hibridi demonstriraju kako se standardizirani elektronički jezik može pregovarati, iskrivljavati i ponovno izmišljati. Ovdje se tehnički i estetski aspekt stapaju: uređaji se otvaraju, prekrajaju i pretvaraju u nešto neočekivano, često duhovito ili subverzivno.
Završni sloj predstavlja laboratorij, radionu za jetkanje i lemljenje – procesualni, materijalni i edukativni aspekt izložbe. Ovdje posjetitelji mogu vidjeti kako pločica nastaje: od crtanja vodova, preko nanošenja zaštitnih slojeva, do jetkanja, bušenja i lemljenja. Jetkanje P(e)C(e)B(e) postaje koreografija, spor i precizan proces koji vraća vidljivost onome što je u industrijskoj proizvodnji gotovo potpuno automatizirano. U ovom laboratoriju briše se razlika između korisnika i stvaratelja, između onoga tko tehnologiju „konzumira“ i onoga tko je gradi. Materijalnost pločice ponovno postaje iskustvena, taktilna i zajednička.
Izložba je dio serije Signali, bitovi i surogati kojom se Radiona.org bavi tijekom 2025. godine, istražujući i predstavljajući poetiku materijalnosti analogne i digitalne elektronike i hibridnih umjetnosti.
Radovi izloženi iz kolekcije uređaja/artefakata: Igor Brkić, Paula Bučar, Zvonimir Domazet, Ronald Galić, Emard, Deborah Hustić, Goran Mahovlić, Mario Pavlić, Damir Prizmić, Vlado Vince, Tomislav Zidar.
Gosti: Davor Cihlar, Peter Edwards (Casper Electronics DIY Synth Building), Dubravko Kuhta, Tomislav Talan (Muzej povijesti videoigara Zagreb, RETRO INFO – Udruga za očuvanje informatičke baštine), Marc Dusseiller (SGMK), Paul Tas (Error Instruments), Paula Pin, Constanza Pina, Monika Pocrnjić, John Richards (Dirty Electronics), Alwin Weber, Stefanie Wuschitz…
Autori izložbe: Deborah Hustić, Damir Prizmić
Grafički dizajn: Ivan Klisurić
Dizajn postava: Damir Prizmić, Nika Pavlinek
Tehnička podrška: Hrvoje Đukez
Za TMNT: Markita Franulić
Organizator: Radiona.org
Partner: Tehnički muzej Nikola Tesla
Izložba ostaje otvorena do 2. siječnja 2026.
Radno vrijeme: utorak – petak 12-19h
subota – nedjelja 09 – 13h
Podržali: Grad Zagreb / Ministartsvo kulture i medija RH / Zaklada Kultura nova
