Ivo Kolin: Model atmosferskog parnog stroja (Papin, 1690)

Parni stroj Denisa Papina, ako bi se uopće mogao nazivati strojem, prvi je toplinski stroj uopće. Od tada do danas pro{lo je nešto više od tri stoljeća, i to je bio rudimentarni početak svih toplinskih strojeva uopće. Od njegove elementarne zamisli nastala je prva Newcomenova parna mašina (1712) koju je poslije usavršio James Watt (1788). Papinov proces ostao je nepromijenjen u Newcomena i Watta, pa i znatno kasnije kod stroja na vrući zrak, koji je izumio austrijski pronalazač Hock (1874). Štoviše, umjetno srce s pogonom na nuklearnu kapsulu, koje je konstruirao Martini (1967), radilo je prema Papinovu procesu. Time je počeo i razvoj energetike, koji traje sve do danas i koji će se nastaviti. Papin je svoj stroj nazvao metodom za podizanje teških tereta, a termodinamički proces bio je ograničen sa po dvije linije konstantnog volumena (izohore) i dvije linije konstantnog pritiska (izobare). Na žalost, njegov je uređaj imao samo jednu oscilaciju u minuti, što je bilo daleko premalo čak i za okolnosti onog vremena. O svemu tome postoji opsežna korespondencija između Papina i Leibniza u izdanju Kraljevske akademije znanosti, objavljena u Beču 1881. Izvana se zagrijava cilindar s vrlo malom količinom vode, na koju se naslanja radni stap. U drugoj fazi vodena para podiže stap nasuprot atmosferskom pritisku. U trećoj fazi uklanja se lonac s vatrom, stap se pričvrsti u gornjem mrtvom položaju pa se hladi okolnim zrakom. Dakako da je takvo hla|enje bilo vrlo sporo, ali Papin se nije sjetio poprskati cilindar vodom. To je učinio Newcomen, 18 godina poslije.